KAKO OSTATI ŽIV SPAŠAVAJUĆI DRUGE?
RADIM JAKO STRESAN POSAO, ALI AKO BOLJE RAZMISLIM TKO GA DANAS NE RADI?!..ipak... Mislim da je moja profesija osobita ako ni zbog čega drugog a to onda zbog onih o kojima se moram brinuti. a ljudi su kako znamo najgora moguća solucija za neko zanimanje. baviti se njima uvijek je ogroomni izazov.Danas je jedan od onih dana kada mi glava pada s ramena, ne priča mi se s obitelji pacijenata, sjećam se kako od kolovoza nisam bila ni dana na godišnjem i kako mi koncentracija pada ako ne u vodu  onda odlazi u zrak. A konstantno čitam o našim velebno veliiikim plaćama..da istina dragi ljudi i ja imam plaću od 8, 740 kn ali brutto!! Netto plaću sličnoga broja vidjet ću točno za 24 godine , s 6 dežurstava, profesurom i uz par davanja predavanja na faksu...Meni taj doprinos od 10% znači puno..za mene koja kao većina mladih ljudi započima od gotove ništice, koja mora uzgraditi gotovo sve za sebe. Mojim profesorima to ne znači ništa, njima je 10% sića, bezvezarija. Voljela bih samo jednom da se neki od mojih pacijenata i izvuče iz svoje bolesti i naravno uz moju pomoć a da shvati kakav naporan posao ovo zaista jest. Ja ga radim nažalost iz humanističkih pobuda, nikada se nisam nadala niti budem financijskoj oplemenitosti uz posao ali ...nekada...samo ponekada..poželim da nisam  |
